Blog
utorak, kolovoz 22, 2006

Kako početi s istraživanjem obiteljskog stabla? Kojim izvorima se služiti? Koje programe koristiti? Kako prikazati podatke? Što kad se iscrpe svi izvori?

Za početak, korisno je razgovarati sa starijim članovima obitelji - saznati imena i prezimena predaka, mjesta i godine rođenja i smrti. Ponekad ni ne treba postaviti pitanje - stariji ljudi će sami početi priču, nezgodno je samo da se često i ne sjećaju da su je već desetak puta ispričali, a vi je morate slušati još jednom. Naslušao sam se i ja istih priča, nešto je ostalo u sjećanju, ali sad mi je žao da bar jednom nisam snimio monolog djedovog brata, sestre, bake, prabake... Jer, kad tad ti izvori nestanu, sjećanja blijede, a bar danas nije teško trajno pohraniti takve priče. Stari dokumenti i slike također dobro dođu - stare zaključane škrinje, ladice, kutije - najbolje je i to digitalizirati. Kako? Jednom ću i o tome.

Iz tih priča obično nastane neko stabalce, najčešće priča kreće od pradjedova i prabaka, rijetko se djedovi i bake sjećaju svojih baka i djedova. No, to je sasvim dobra osnova za početak - znamo imena, prezimena (za žene se uvijek traži i djevojačko prezime, jasno), znamo odakle su, iz kojeg grada ili sela, župe. Moje početno stablo s mamine strane počelo je s prapradjedom Jankom i velikom većinom njegovih potomaka.

Drugi korak - informirati se o povijesti mjesta iz kojeg potječe obitelj, kojoj administrativnoj jedinici pripada, u kojoj se župi nalazilo ili se nalazi. U takvoj literaturi često se nađe pregršt podataka koji mogu uputiti na izvore koje treba istražiti. I opet moj primjer: Hitreci potječu iz okolice Zlatara, iz sela koje se zove Martinci. Negdje početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća administrativno je priključeno Zlataru, kako bi Zlatar bio priznat kao grad (što im je uspjelo tek nakon 1990.). Odličan izvor za Martince je knjiga o zlatarskoj župi - "Povijest župe Uznesenja Blažene Djevice Marije", autora Vjekoslava Noršića, iz 1942. godine, s dodatkom autora Zvonimira Kurečića iz 1994. U toj su knjizi navedeni izvori koji će kasnije poslužiti za istraživanje: matice krštenih, umrlih i vjenčanih koji se u zlatarskoj župi vode negdje od početka 18. stoljeća, dakle 300 godina.

No, prije istraživanja matica, dobro je pogledati još jedan skup crkvenih knjiga - Status Animarum (Stanje duša), poznat i pod nazivom Staležnik. Staležnici su vrlo zanimljive i korisne knjige, kako za pojedince koji u njima mogu naći povijest vlastite obitelji, tako i za istraživače demografije u pojedinoj župi. U njima su zapravo na poseban način zapisana rodoslovna stabla pojedinih obitelji unutar župe. Najstariji staležnici potječu s kraja 18. stoljeća, dok se one redovito vode nakon odluke biskupa Maksimilijana Vrhovca iz 1803. godine. Način zapisivanja podataka je vrlo specifičan i mislim da ću se time pozabaviti u sljedećem postu.

U komentaru na prethodni, uvodni post, streetx kaže da on zna tko su bili njegovi preci i ima u obiteljskom posjedu knjige i papire sve od 1712 godine. Pretpostavljam da hoće reći da ga sve ovo ne zanima. Streetx, ne znam odakle potječu tvoji preci i jesi li sam istraživao, no znaš li da postoje i stariji izvori, koji nisu matice? Koristeći jedan takav izvor, pronašao sam pretka po tatinoj liniji iz 1598. godine.

Toliko za ovaj put.
rodoslovlje @ 11:41 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
Google Analytics