Blog
četvrtak, rujan 7, 2006

Moj prvi susret sa starim crkvenim knjigama zbio se u ljeto 1999. godine u Župnom uredu u Mariji Bistrici, kada mi je mons. Lovro Cindori pokazao Statuse Animarume iz sredine 19. stoljeća i dao mi prvu lekciju o tome kako ih čitati. Nakon prepisivanja svih podataka, imao sam desetak grana obitelji i trebalo ih je krenuti u prošlost. Već prvi pokušaj potrage za starijim izvorima bio je uspješan - u Hrvatskom državnom arhivu na Marulićevom trgu imali su najstarije sačuvane matice iz župe Marija Bistrica:
  • matice krštenih - 1707-1867 (nedostaje 1713-1721),
  • matice vjenčanih - 1726-1878,
  • matice umrlih - 1753-1857.
Osim toga, imali su i dva Statusa Animaruma iz 1805. i 1820. godine. Tada je čitaonica bila smještena u maloj sobi, a istraživači su smjeli koristiti originalne matične knjige. Danas se to dopušta samo iznimno, standardna praksa je korištenje mikrofilmova.

Nakon što sam tjedan dana proučavao te knjige, uvidio sam da onih desetak grana konvergira prema dvije osobe. No, nikako nisam mogao povezati današnje živuće grančice koje postoje u telefonskom imeniku s onih desetak grana. Očito, trebaju mi novije matične knjige, koje su u Matičnom uredu. Do njih ni do danas nisam došao, no, upoznao sam dio živuće obitelji, pa su popunili praznine. Sad imam tek nekoliko nepoznanica, koje ću rješavati u hodu.

No, nedavno sam otkrio da dio matica postoji i u Državnom arhivu u Zagrebu:
  • matice krštenih - 1867-1898,
  • matice vjenčanih - 1878-1899,
  • matice umrlih - 1870-1890.
Ne očekujem da će mi ti podaci otkriti nešto novo, eventualno će potvrditi zapise iz Statusa Animaruma.

No, taman kad sam pomislio da ne mogu dalje od 1707. godine, otkrio sam jedan stariji izvor, koji mi je otkrio pretka koji je živio 1598...
rodoslovlje @ 09:57 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
Google Analytics