Blog - rujan 2006
četvrtak, rujan 28, 2006

Kako bilježiti prikupljene podatke i kako prikazati obiteljsko stablo?

Vjerojatno ste vidjeli rukom crtana stabla starih hrvatskih obitelji Patačić i Marulić, ili rodoslov plemenite obitelji Rapiccio... To su prava umjetnička djela! No, danas će se rijetko tko odlučiti da rukom crta stabla - možda tek na samom početku istraživanja. U eri računala, logičan izbor je da se koristite programskim pomagalima, koja će vam ne samo omogućiti lakše prikupljanje i pohranu podataka, nego i jednim potezom nacrtati pregledno stablo. Dakako, olakšano pretraživanje i mogućnost provjere nelogičnosti u podacima ne treba ni spominjati. No, tržište nudi velik broj programa - koje odabrati? Što uopće tražiti od tih alata? Koje karakteristike treba gledati? Sljedećih nekoliko postova bavit će se nekim od ponuđenih alata.

Pretpostavljam da ovaj blog čitaju (potencijalni) amateri u istraživanju rodoslovlja, evo nekoliko kriterija po kojima se mogu analizirati programi za rodoslovlje:

  • lakoća uporabe - jedan od osnovnih zahtjeva koji se stavlja pred svaki program jest da bude user-friendy, što znači da ga jednostavno mogu koristiti i početnici i korisnici koji su vični uporabi računala. Organizacija i struktura programa moraju biti dobro napravljene, a navigacija mora biti jednostavna.
  • jednostavnost instalacije i podešavanja - praktički, program se mora moći instalirati u nekoliko klikova mišem, a defaultne postavke moraju odgovarati većini korisnika. Svaka promjena postavki mora biti jednostavna i logično riješena.
  • skup featurea - program mora imati sve karakteristike (feature) koje su bitne za jednostavno istraživanje i organizaciju obiteljskog stabla, uključujući i podršku za razne vrste izvješća, grafova, stabala; mora imati intuitivnu mogućnost pretraživanja po raznim kriterijima, a poželjno je da se preko njega može pristupiti raznim izvorima dostupnim na mreži; pohrana podataka mora biti riješena tako da se složena stabla brzo učitavaju i ne zauzimaju mnogo računalnih resursa. Za naše podneblje posebno je važno da program podržava uporabu hrvatskih dijaktritičkih zahtjeva - velika većina programa pada upravo na ovom testu.
  • pomoć i dokumentacija - pomoć mora biti dostupna u obliku pitanja i odgovora ili online formulara, poželjno je da program nudi mogućnost podrške korisnicima, prvenstveno elektroničkim putem. Upute za korištenje i tutoriali o kreiranju stabla su također dobro došli, posebno korisnicima koji tek počinju istraživanje ili starijima koji se boje računala. :)
Do sad sam testirao nekoliko programa i na kraju odabrao jednog. U sljedećim postovima ukratko ću opisati programe:
  • Legacy
  • Family Tree Maker
  • Ancestral Quest
  • Brother's Keeper
  • RootsMagic
  • Personal Ancestor
Pokušat ću opisati različite vrste izvješća i karata koje je moguće izraditi ovim programima ili nekim pomoćnim alatima. Nastojat ću ukratko opisati standardni format Gedcom, koji služi za pohranu rodoslovnih podataka (svaki program ima i svoj vlasnički format). S obzirom na tempo pisanja, postove bih mogao objavljivati 1-2 puta tjedno, no ništa ne garantiram.
rodoslovlje @ 17:03 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
nedjelja, rujan 17, 2006

Upravo kad sam pomislio da pri traženju predaka po tatinoj liniji ne mogu dalje od 1707. godine, otkrio sam knjigu Josipa Adamčeka i Ivana Kampuša "Popisi i obračuni poreza u Hrvatskoj u XV i XVI stoljeću" - tamo sam pronašao jednog pretka koji je živio na području današnje Marije Bistrice i plaćao porez 1598. godine!

Ta knjiga praktički sadrži prijepis popisa obveznika kraljevskog poreza iz 1598. godine, koji poneki smatraju prvim poznatim popisom stanovništva u sjeverozapadnoj Hrvatskoj (Zagrebačka, Varaždinska i Križevačka županija).

Naime, nakon Seljačke bune 1573. godine, Turci su u 15 godina osvojili zaredom gradove Zrin, Bužim, Cazin, Kladušu, Ostrožac i Drežnik, a zatim poharali krajeve oko Petrove gore. Nakon pada Bihaća, obrana Hrvatske napustila je Unu i povukla se na Kupu. Cijela  Hrvatska sa Slavonijom svela se na tada na "ostatke ostataka" (reliquiae reliquiarum) - na županiju Varaždinsku, i dijelove Zagrebačke i Križevačke županije. Zbog ugroženog opstanka tih ostataka, Hrvatski Sabor je 1591. g. proglasio opći ustanak pred turskom opasnošću. No, za uzdržavanje vojske bio je potreban novac - da bi ga namakao, Sabor je propisao da je svaka pojedinačna kuća porezni obveznik, bez obzira živio u njoj kmet ili građanin. Tako je nastao "Conscriptio dicarum", popis poreza za 1598. godinu s popisom svih feudalnih podložnika - kmetova, gornjaka, građana i plemića.


U uvodu dokumenta stoji:

"Popis plemića, predijalaca, armalista, kao i kmetova i gornja cjelokupnih županija Zagrebačke i Križevačke, prema odredbama zajedničkog Sabora slavne Kraljevine-Ugarske, zadnjeg u 1598. godini - prikazan na skupštini od strane pl.Jurja Mikulića od Brokunovca, poreznike Kraljevine, i Nikole Malenića, plemića, pravnika i plemićkog suca, a od nas Jurja Keglevića, podbana Kraljevine Slavonije i župana  županija Zagrebačke i Križevačke, kao i od zajednice velikaša i plemića ispravljen, te po starom običaju predan na čuvanje porezniku Kraljevine."

Veliki broj ljudi koji su popisani u tom popisu poreza, pao je žrtvom epidemije kuge koja je poharala Hrvatsku 1599. i 1600. godine.

Upravo u tom popisu spominje se moj predak Pavel, koji je bio gornjak, a živio je u selu Možarovec (Mosarowecz) na imanju grofice Sofije Kerečenji, udovice gospodara Stjepana Bradača.



Gornjak (inquilinus) bio je seljak bez svog selišta, kakvog su obrađivali kmetovi. U selište su ulazile oranice i sjenokoše, a gornjak je mogao imati samo kuću s okućnicom. Vlastito zemljište mogao je steći samo uz dopuštenje vlastelina, krčenjem šume i šikara.


Dakle, taj gornjak moj je daleki predak s kraja 16. stoljeća, a budući da je 1598. plaćao porez, za pretpostaviti je da je bio suvremenik Seljačke bune.

Više o dokumentu Conscriptio dicarum dostupno je na stranicama obitelji Šafarić. Autor teksta je gosp. Mladen Paver, kojem ovom prilikom zahvaljujem za neizmjernu pomoć koju mi je pružio. Siguran sam, o njemu će još biti riječi na ovom blogu.
rodoslovlje @ 20:22 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
srijeda, rujan 13, 2006

Prošlo je već gotovo tjedan dana, a ja nisam objavio niti jedan post. Zapostavio sam rodoslovlje u korist jednog drugog bloga, koji je u samo par dana postao popularan u određenom krugu.

No, nastavljam o matičnim knjigama koje sam imao prilike držati u rukama i iz njih istraživati povijest svoje obitelji. Tatina strana obitelji je iz Marije Bistrice - prethodni post naveo je kojim sam se knjigama služio pri otkrivanju stabla do 1707. godine. Mamina strana su Hitreci iz mjesta Martinci kraj Zlatara.

Knjige iz Zlatara bilo je teže locirati. Smještene su na nekoliko mjesta:
  • u župnom uredu u Zlataru - Statusi Animarumi iz:
    • 19. stoljeća,
    • 19/20 stoljeća,
    • 1932. godine;
  • u Državnom arhivu u Varaždinu čuvaju se originali i mikrofilmovi:
    • matice krštenih: 1858-1897,
    • matice vjenčanih: 1858-1913,
    • matice umrlih: 1858-1911;
  • Hrvatski državni arhiv ima mikrofilmove svih knjiga iz župnog ureda i Državnog arhiva u Varaždinu.
Čitajući povijest zlatarske župe, saznao sam da su se 1944. u župnom uredu u Zlataru nalazile matice s kraja 17. stoljeća i početka 18. stoljeća, međutim, vlč. Čukman iz zlatarske župe tvrdio je 1999. godine da knjige nisu u župnom uredu. Tek sam ove godine saznao da su u to vrijeme ipak bile kod njega, a 2001. godine dostavio ih je Kaptolskom arhivu.

Danas Kaptolski arhiv čuva originale matica krštenih (1685-1857), vjenčanih (1711-1857) i umrlih (1720 - 1857), u 3 kutije - ukupno 6 knjiga. Osim matica, tamo je u jednoj kutiji pohranjeno 5 fascikala s listovima iz Statusa Animaruma, od kojih je najstariji iz 1788. godine.

U jednom trenutku istraživanja, uvidio sam da dobar dio zapisa vezanih uz Hitrece u matičnim knjigama zlatarske župe ima naznaku "iz župe Lobor". Prvo sam pomislio da su Hitreci u Martince kraj Zlatara doselili iz Lobora, ali sam čitajući "Povijest župe" uvidio da pogrešno zaključujem - Hitreci se nisu selili, nego se mijenjala teritorijalna nadležnost - do 1789. godine su Martinci i Ladislavec potpadali pod župu Lobor, mada su od Lobora udaljeni više kilometara, a od Zlatara nekoliko stotina metara. Uglavnom, istraživanje sam morao proširiti i na župu Lobor. I za ovu župu dokumenti su dislocirani:
  • Državni arhiv u Varaždinu čuva:
    • matice krštenih: 1864-1891,
    • matice vjenčanih: dio 1857, 1858-1905,
    • matice umrlih: 1858-1912;
  • Hrvatski državni arhiv čuva mikrofilmove varaždinskih knjiga i originale i mikrofilmove:
    • matice krštenih: 1692-1863 (nema 1703, 1704 i 1745),
    • matice vjenčanih: 1688-1739, 1759-1789, 1792-1857,
    • matice umrlih: 1711-1856 (nema 1728. i 1729).
Koristio sam mikrofilmirane knjige iz Lobora (izvornici se samo iznimno daju na korištenje), no zapazio sam da su zapisi oskudni - tek se na nekoliko mjesta navode zapisi iz Martinaca, vjerojatno je svećenik podatke zapisivao na posebni komad papira, ali ih kasnije nitko nije prepisao u knjige.

Eto, toliko. I na kraju, čita li tko ovo?
rodoslovlje @ 22:00 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 7, 2006

Moj prvi susret sa starim crkvenim knjigama zbio se u ljeto 1999. godine u Župnom uredu u Mariji Bistrici, kada mi je mons. Lovro Cindori pokazao Statuse Animarume iz sredine 19. stoljeća i dao mi prvu lekciju o tome kako ih čitati. Nakon prepisivanja svih podataka, imao sam desetak grana obitelji i trebalo ih je krenuti u prošlost. Već prvi pokušaj potrage za starijim izvorima bio je uspješan - u Hrvatskom državnom arhivu na Marulićevom trgu imali su najstarije sačuvane matice iz župe Marija Bistrica:
  • matice krštenih - 1707-1867 (nedostaje 1713-1721),
  • matice vjenčanih - 1726-1878,
  • matice umrlih - 1753-1857.
Osim toga, imali su i dva Statusa Animaruma iz 1805. i 1820. godine. Tada je čitaonica bila smještena u maloj sobi, a istraživači su smjeli koristiti originalne matične knjige. Danas se to dopušta samo iznimno, standardna praksa je korištenje mikrofilmova.

Nakon što sam tjedan dana proučavao te knjige, uvidio sam da onih desetak grana konvergira prema dvije osobe. No, nikako nisam mogao povezati današnje živuće grančice koje postoje u telefonskom imeniku s onih desetak grana. Očito, trebaju mi novije matične knjige, koje su u Matičnom uredu. Do njih ni do danas nisam došao, no, upoznao sam dio živuće obitelji, pa su popunili praznine. Sad imam tek nekoliko nepoznanica, koje ću rješavati u hodu.

No, nedavno sam otkrio da dio matica postoji i u Državnom arhivu u Zagrebu:
  • matice krštenih - 1867-1898,
  • matice vjenčanih - 1878-1899,
  • matice umrlih - 1870-1890.
Ne očekujem da će mi ti podaci otkriti nešto novo, eventualno će potvrditi zapise iz Statusa Animaruma.

No, taman kad sam pomislio da ne mogu dalje od 1707. godine, otkrio sam jedan stariji izvor, koji mi je otkrio pretka koji je živio 1598...
rodoslovlje @ 09:57 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
srijeda, rujan 6, 2006

Sačuvane matične knjige krštenih, vjenčanih i umrlih za područje sjeverozapadne Hrvatske obično datiraju iz početka 18. stoljeća. No, pitanje je kako doći do njih.

Prvo je dobro provjeriti što se nalazi u Župnom uredu - ako knjige nisu tamo, vjerojatno u uredu znaju gdje su. Župni uredi čuvaju stare Statuse Animarume, tako da posjet najčešće neće biti uzaludan. Novije knjige nalaze se u matičnim uredima općine, ali zbog zaštite privatnosti nisu dostupne bilo kome. Popis i adrese župnih ureda lako je dobiti u telefonskom imeniku. Ovdje će dobro doći i poznavanje crkvenog shematizma, odnosno teritorijalne podjele na župe.

No, što je sa starijim knjigama?

Područje današnjeg Hrvatskog zagorja spada u nadležnost 2 arhiva - Državnog arhiva u Varaždinu (DAV) i Državnog arhiva Zagreb (DAZ), dok je dio knjiga i mikrofilmova pohranjen i u Hrvatskom državnom arhivu (HDA). Teritorijalne nadležnosti naznačene su na Webu:
U fondu HDA nalaze se mikrofilmirane knjige i Statusi Animarumi koje su dostupne u ostalim arhivima i župnim uredima. Fond Hrvatskog državnog arhiva nije, nažalost, dostupan putem Weba, nego u aplikaciji rađenoj u MS Accessu, u čitaonici HDA.

Dio matica nalazi se i u Arhivu zagrebačke nadbiskupije, međutim, popis je dostupan u samoj čitaonici, no ne i preko Weba.

Popis matičnih knjiga Državnog arhiva u Varaždinu također je dostupan putem Weba, kao i popis matica Državnog arhiva u Zagrebu. Za pretraživanje ostalih izvora može poslužiti i Registar arhivskih fondova i zbirki RH.

Dobar izvor podataka je i stranica Crkve Isusa Krista Svetaca posljednjeg dana iz Salt Lake Cityja (poznatiji kao mormoni), koji vode projekt mikrofilmiranja matičnih knjiga iz cijelog svijeta - njihov katalog matičnih knjiga je također dostupan online.

No, teorija je jedno, praksa je drugo. Ponekad traženje matica traje vrlo dugo, upravo zbog nesređenosti sustava. O mojoj višegodišnjoj potrazi za nekim maticama bit će više riječi u jednom od sljedećih postova.
rodoslovlje @ 11:51 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 4, 2006

U dosadašnjim postovima pokušao sam približiti značaj i način vođenja matičnih knjiga vjenčanih i krštenih. Treća vrsta matičnih knjiga, čije je vođenje propisano 1614. u Rimskom obredniku, su matice umrlih. Ove knjige nisu toliko informativne u smislu rodoslovlja kao matice krštenih i vjenčanih, ali često daju bitne podatke o smrti osobe. Kao i ostale matice, u sjeverozapadnoj Hrvatskoj su vođene na latinskom jeziku do sredine 19. stoljeća, u deskriptivnom formatu. Kasnije se prešlo na tablični prikaz i hrvatski jezik.

Vrsta zapisanih podataka varira - najčešće je u svakom zapisu moguće pronaći ime i prezime osobe, njenu dob (u danima, mjesecima ili godinama), mjesto smrti a ponekad i razlog smrti. Za žene obično piše udano prezime, vrlo rijetko je zapisano djevojačko, a budući da se nekad žensko ime biralo iz ograničenog skupa (u Zagorju npr. Ana ili Jana, Roža, Bara, Jalža, Franca, Kata, Tereza) počesto je teško odrediti tko je zapravo preminuo. Za umrlu djecu često je pisalo ime oca, no ponekad je pisalo samo ime, što je zapis činilo bezvrijednim. Ponekad je pisan nadimak umrlog ili njegovo zanimanje, ponekad bračni drug, kasnije i adresa. U kasnijim razdobljima posebno je zanimljiv zapis o uzroku smrti - umiralo se od tifusa, sušice, vodenca, rastave krvi, kapi, upale pluća, padavice. Ovi zapisi daju zanimljive podatke o eventualno nasljednim bolestima.

Sam format zapisa sličan je zapisima o vjenčanju ili krštenju - redak obično započinje sa "Sepultus est" - pokopan je - a zatim slijedi ime i ostali podaci o umrlom:

Julius 1845

Ratkovecz, Die 1 Sepultus est Andreas Hitrecz Textor, uxoratus, praevia provisus annorum 50.

U prijevodu: 1. srpnja 1845. u Ratkovcu je pokopan Andrija Hitrec, tkalac, oženjen, star 50 godina, primio sakramente.

Godine su za starije osobe često zaokruživane - nekad se nije vodilo računa o svakom danu starosti, pa starost od 50 godina zapravo može značiti bilo koju dob od 45 do 55 godina. Za djecu su obično pisani dani, tjedni ili mjeseci starosti te ime oca, gotovo nikad ime majke.

Zapis o smrti Magdalene plemenite Husinec na gornjoj slici pokušajte dešifrirati sami.
rodoslovlje @ 10:51 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
petak, rujan 1, 2006

Izvor podataka o vjenčanjima je matica vjenčanih, čije je vođenje propisano na Tridentskom koncilu, zajedno s maticama krštenih. Format ovih knjiga sličan je formatu matica krštenih. Zapisi su vođeni latinskim jezikom do doba Ilirskog preporoda: na početku svake godine župnik bi napisao godinu, npr. "1842" ili "18 Annus 42" ili "Annus 1842" i slično, zatim bi pisao mjesece (npr. Februarius) a onda za svaki mjesec u jednom ili više redaka bili bi zapisani podaci o pojedinom vjenčanju. Opseg zapisanih podataka je varirao, ponekad su zapisani samo muž i žena, vrlo često su zapisani i kumovi, a često su uz imena muža i žene zapisana i imena njihovih očeva (vrlo rijetko, gotovo nikad i imena majki). Ponekad se nađe i dob i zanimanje ženika, posebno u tabličnim prikazima nakon 1850. godine. U knjigama koje sam gledao (Zlatar, 1700-1800), ponekad su zapisivana čak i imena djedova za mladoženje! Upravo ti podaci, o djedu mladoženje, pokazali su se presudnima u određivanju pripadnosti obiteljskoj lozi.

Od sredine 1850. župnik bi u knjizi vjenčanih nacrtao tablicu i u nju unosio podatke; do tad je u jednom retku zapisivao ono što je smatrao bitnim (dakako, vjerojatne su pogreške u prijepisu, latinski ne znam , mada su i svećenici često griješili):

Die 7 Copulatus est defuncti Georgi Hitrecz filius Matthias cum delecta fibi sponsa defuncti Pauli Turek filia Barbara. Presentibus Augustinus Stahan et Georgis Hitrecz...

Die eadem Copulatus est Andreas Hitrecz viduus cum delecta fibi sponsa defuncti Michaeli Gratzer filia Mariana parochia Zachretiensi. Presentibus Joanni Knauf et Andrea Hitrecz...

Dakle, u prvom slučaju vjenčaju se Matija, sin pokojnog Juraja Hitreca i njegova nevjesta Barbara Turek, kći pokojnog Pavla. Svjedoci su August Štahan i Juraj Hitrec (ne onaj pokojni! ).

U drugom slučaju (isti dan), vjenčaju se udovac Andrija Hitrec s nevjestom Marijanom, kćerkom pokojnog Mije Gratzera iz župe Začretje. Svjedoci su Ivan Knauf i Andrija Hitrec.

Dakle, kad se krene u istraživanje, bitno je biti u stanju prepoznati ključne riječi i imena. Dakako da dobro dođe i poznavanje latinskog.
rodoslovlje @ 15:37 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
Google Analytics