Blog - kolovoz 2006
srijeda, kolovoz 30, 2006

Matične knjige su javni dokumenti kojima se dokazuje rođenje, vjenčanje i smrt. Matice župa iz sjeverozapadne Hrvatske uglavnom datiraju s kraja 17. ili početka 18. stoljeća. Matične knjige krštenih kojima sam se služio (župe Zlatar i Marija Bistrica) vode se od kraja 17. stoljeća, s tim da su prvi zapisi teško čitljivi i gotovo uništeni. Zapisi su vođeni na latinskom jeziku, deskriptivno do sredine 19. stoljeća, a zatim tablično. Nakon 1848. počinju se voditi na hrvatskom. Format zapisa se s vremenom mijenjao, no u načelu, na početku svake godine župnik bi napisao godinu, npr. "1814" ili "18 Annus 14" ili "Annus 1814" i slično, zatim bi pisao mjesece (npr. Januarius) a onda za svaki mjesec u jednom ili više redaka pojedini događaj, na primjer, u matičnim knjigama krštenih, to bi izgledalo:

Die 2 baptizatus est Michaelis filius legitimus Andreas Hitrecz et Francisca nata Smetisko conjugum, levantibus Josip Turek et Dora Vidovich.

ili:

Die 7 baptizavi Annam, filiam legitimam Georgi Hytrecz et Elizabeta Sviben, conjugum, levantibus Matthia Hytrecz et Hellena Carek.

Vidljivo je da su prezime Hitrec u latiniziranoj varijanti pisali na različite načine. Ako bi isti dan bilo kršteno neko drugo dijete, taj bi zapis bio:

Die eadem baptizavi Elisabetham, filiam legitimam Joanni Hitrecz et Dora Hitrecz, conjugum, levantibus Simeon Hitrec et Elisabetha Rood.

Još jedan predložak, kojeg nisam vidio u maticama krštenih nakon početka 18. stoljeća:

Die 8 Ego (ime svećenika) baptisavi infantem nomine (ime djeteta) filium (ili filiam, ako je kćerka) (ime roditelja) [Legittimorum Conjugum Parochianis (ime župe)] Levantibus de Sacro fonte (imena kumova).

A evo i primjera koji pokazuje da su svećenici znali biti i zaboravni pa time zaustaviti kasnije istraživačke napore:

Ego Josephus Hranilovich die 18 Aprilis baptizavo prolem natam de legitimo thoro ex Mathia ____ et Anna Simunecz levantibus in sacro fonte Luca Lackovich et Sophia Vedrina.

Dakle, u prethodnom primjeru nije zapisano ime djeteta, a i prezime oca je nečitljivo i jedva sam uspio razabrati da se radi o mom prezimenu.

Budući da su svi zapisi pisani rukom, vrlo je teško početniku odgnonetnuti što zapravo piše, ali vrlo brzo se oko navikne i čitanje ključnih riječi postane brzo, pogotovo kad se svladaju prezimena iz tog kraja. No, o paleografiji ću nekom drugom prilikom. Pri čitanju još treba paziti na nazive mjeseci, npr. 7bris nije sedmi mjesec, nego rujan (Septembris), listopad je 8bris, 9bris (Novembris) je studeni a 10bris je prosinac! U brzini je vrlo lako smesti to s uma i upisati pogrešne datume!
rodoslovlje @ 11:38 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
utorak, kolovoz 29, 2006

Do sad sam pisao o Statusu Animarumu kao početnom izvoru zapisanih podataka za istraživanje obiteljskog stabla. No, Status Animarum nije službeni i državno priznati izvor - takve su matične knjige. Matične knjige su javni dokumenti kojima se dokazuje rođenje, vjenčanje i smrt.

Pitanje vođenja suvremenih matičnih knjiga uređeno je na Tridentskom koncilu, održanom s prekidima od 1545 do 1563. godine. Na 24. zasjedanju u ljeto 1563. godine prihvaćen je propis koji je obvezao župnike na vođenje matica vjenčanih i matica krštenih. Bilo je to vrijeme nadiruće reformacije, kad su te knjige trebale poslužiti kao dokaz pripadnosti rimokatoličkoj crkvi. U ljeto 1614. papa Pavao V je izdao Rimski obrednik, u kojem je propisano i vođenje matica umrlih (obrednik sam ranije spominjao vezano uz Status Animarum).

Državne matične knjige prva je uvela Engleska, 1538. godine, a godinu dana kasnije takvu praksu počinje provoditi i Francuska. U 18, 19. i ponegdje 20. stoljeću crkvene matične knjige služile su i kao državna evidencija, npr. u Austriji od 1751 do 1939, a u Njemačkoj do 1876. godine. U nekim državama i danas vlada takva praksa - Crkva ima ulogu državnih matičnih ureda.

Rimski obrednik je uredio i obrasce za upis podataka u te tri matične knjige. Dakako, nije se radilo o tabličnom, već o deskriptivnom obliku, gdje je jednom rečenicom (ali u zadanom formatu) zabilježen podatak o rođenju, vjenčanju ili smrti. Za vrijeme vladavine Marije Terezije (1740-1780) uređen je vojnički sustav i uvedeno popisivanje stanovništva. Evidencije vjerske pripadnosti iskorištene su za evidenciju o prebivalištima, ali i u vojne (novačenje) i zdravstvene svrhe (cijepljenje djece). Također, provedena je numeracija gospodarstava, prvenstveno u vojne svrhe.

Gdje su danas stare matične knjige? Kako ih čitati? Što se u njima nalazi? To će biti teme sljedećih postova.
rodoslovlje @ 10:27 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, kolovoz 27, 2006

Slučajno sam naletio na vrlo zanimljiv intervju u Vjesniku od 28. veljače 1999. godine s akademikom Petrom Šimunovićem, autorom knjige "Hrvatska prezimena - podrijetlo, značenje, rasprostranjenost", pa ovdje dajem link na njega, možda će još nekome biti zanimljivo pročitati...
rodoslovlje @ 14:54 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
petak, kolovoz 25, 2006

Pomoću Statusa Animaruma (staležnika) saznali smo nekoliko generacija predaka. Kako ih prikazati i što je bitno za izradu stabla? Rodoslov je obiteljsko stablo koje pokazuje povijest obiteljske loze, sastavljeno od imena i prezimena osoba te datuma rođenja, vjenčanja i smrti. Rodoslovi bez datuma su nepotpuni i često nerazumljivi većini ljudi, posebno onima izvan stabla. Uz evidenciju o bračnim partnerima i potomcima, uvijek treba o svakoj osobi nastojati zabilježiti:
  • ime i prezime (djevojačko prezime za žene)
  • datum i mjesto rođenja
  • datum i mjesto vjenčanja
  • datum i mjesto smrti
Na početku istraživanja, možemo odabrati jedan od tri osnovna smjera:
  • rodoslov predaka, eng. Ancestry Tree, nastoji obuhvatiti što je više moguće izravnih predaka iz muške i ženske linije, ne vodeći računa o njihovoj braći i sestrama, već samo o roditeljima. No, i u tom je slučaju dobro voditi bilješke o braći i sestrama predaka, budući da takvi podaci često mogu pomoći u slučaju višestrukih imena i obiteljskih linija.

  • obiteljsko stablo, eng. Family Tree, pokazuje mušku liniju predaka (otac, djed, pradjed, itd.), te supruge, braću i sestre tih predaka. Dakako, moguće je napraviti i žensku liniju predaka, ali to bi bio izuzetno težak pothvat, budući da su gotovo uvijek žene uzimale prezime muškarca (no, nisu rijetki slučajevi da su prilikom vjenčanja muškarci uzimali ženino prezime ili prezime domaćinstva u koje su ženidbom doselili – tu sam praksu prvi put vidio u zlatarskim maticama)

  • prošireno obiteljsko stablo, eng. Extended Family Tree – takvo stablo prikazuje sve grane stabla od najstarijeg poznatog pretka (sve potomke i njihove supruge, rekurzivno). Očito, ovakvo stablo može biti ogromno i može uključivati i više tisuća osoba. Ovdje se postavlja pitanje treba li prilikom udaje nastaviti raditi stablo i za ženske potomke – ako ćemo spolove tretirati ravnopravno – trebalo bi! Što se samog prikaza tiče, vodoravni ili okomiti prikazi mogu biti izuzetno dugački po jednoj dimenziji, zato koristim kružni prikaz, tako da sve stane na format A0 (slika desno upravo je takvog formata), budući da je vodoravni prikaz bio dugačak gotovo 6 metara i praktički je bio negledljiv.
U svojim istraživanjima radio sam prošireno obiteljsko stablo i po muškoj i po ženskoj liniji, a kao neizbježnu posljedicu takvog pristupa, dobio sam i stablo predaka. Jedino nedostaju preci tatine bake, budući da dolaze iz Like, iz mjesta Sinac. No, i taj će dio biti obrađen, ako ne prije, onda kad budem u penziji.

Trenutno, u mojoj datoteci ima 1786 osoba, 550 brakova, 14 generacija i 349 različitih prezimena. Prosječna životna dob osobe je 37 godina i 9 mjeseci. Najstariji predak rođen je nešto prije Seljačke bune, negdje  oko 1570. godine, u okolici Marije Bistrice.

Grafički prikaz stabla moguće je napraviti ručno, ali je puno preglednije koristiti odgovarajuću programsku podršku. Jedan od sljedećih postova bit će posvećen problemu obrade rodoslovnih podataka. Ovdje tek za informaciju, osobno koristim program Family Tree Maker, pa prilažem ptičji pogled na moj rodoslov.
rodoslovlje @ 11:13 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
četvrtak, kolovoz 24, 2006

Kako sam naveo u prethodnom postu, Status Animarum je odličan izvor za analizu demografije nekog kraja. U ovom postu donosim popis prezimena iz zlatarske župe, prema Statusu Animarumu negdje oko 1868. godine, koji se čuva u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu i Varaždinu, a dosupan je na mikrofilmovima. Original je 2000. godine bio u župnom uredu u Zlataru, no sad je možda već i u arhivu (Zlatar potpada pod nadležnost varaždinskog arhiva). Moguće je da ima pogrešaka u prepisivanju prezimena, ipak nisam još sasvim savladao vještinu čitanja starih rukopisa.


Zlatar
Bezjak
Boroša
Buzimšćak
Cicač = Hudi
Čubek
Čuljak
Đurek = Kaštelec
Femenić
Frolih
Fuček
Grandovec
Havalec
Herceg
Hoić
Holcer
Hribar
Husinec
Jačmenica
Jelačić
Kinst
Klarić = Čubekovina
Knaus
Komuš
Kovačić = Popek
Krsnik
Kućiš = Cvek
Kurtanjek
Kutnjak
Leppe (orguljaš)
Markuš
Mazan
Mesnjak
Mihelj
Miškec
Mitrečić
Mrazović
Pepelko
Petrić = Turčić
Petrinec
Pisačić
Posarić
Pozaić
Pozaić = Šumiga
Puljčin = Buđa
Rogina
Srebačić
Steklar
Stubičan
Škola
Škrlec
Švelec
Topljak
Turk
Tuškan
Vajz
Valentak = Findak
Valječak
Varga = Fuček
Žerjavić

Lovrečan   
Belošević
Čiček
Futivić
Hajdek
Hoić = Đurđek
Hoić = Hajdek
Hoić = Kunštović
Hoić = Martinjak
Hoić = Šušljek
Juriša
Juriša = Korpar
Kapec
Knaus
Korpar
Mikulec
Pacadi = Sviben
Poljak
Šušljek

Brestovec   
Bartolek
Drvar
Jakušić
Jakušić = Matačić
Jurec
Kum (?)
Kunić
Kuntić
Matuza
Mikelj
Pavetić
Zdešić

Martinci   
Bajzek
Bartolec
Bolšec
Carek
Carek = Sviben
Čajko
Dumbović
Ferišak
Giršak
Hitrec
Hitrec = Duplić
Horvat = Puza
Juriša
Juriša = Videk
Kadoić
Katić = Hepak
Katić = Sremec
Kurečić
Orsag
Piljak
Rod
Sviben
Šamot
Šipek
Šipek = Sedlar
Štahan
Turek
Turek = Brukec
Turek = Rundek
Vidović = Brlić
Vidović = Malec
Vidović = Popek

Ladislavec

Forko
Gec
Glonarić
Grandavec
Hitrec = Smrček
Humški
Jakopec
Jurenec
Jurinić
Jurki
Krpelnik
Kudelić
Kunštek
Puklavec
Roginić
Topolovec
Vinković

Batina

Bertolek
Buntak
Berlek = Kadoić
Derdar
Haban
Ilčić
Katić
Kadoić
Kukec
Kušek
Kurtanjek
Lecter
Kallay
Martinec
Majdak
Muzak
Pavlin
Šimunić
Škreb
Šterkalj
Turčin
Turčin = Mucak
Uroić = Varga
Uroić = Prajz
Uroić = Veliki
Uroić
Uroić = Tončina
Uroić = Štefanko
Uroić = Zvonar
Valent
Fiolić

Ervenik

Bartolec
Basran = Haban
Buntak
Crčić = Kurtanjek
Jedvaić
Kalečak
Ležaić
Paradi
Pelko
Strugar
Stužić

Opasanjek
Belanović
Butko = Žabek
Haban
Huljak
Kosalec
Kušek
Petolas
Gazivoda

Veleškovec
Bućkal Habazin
Gršić
Gršić = Muc
Glavać = Pavlović
Horvatić
Klancir = Rod
Mezak
Mikulec
Papić
Sugnetić

Grančari
Andrec
Buntak
Đurek
Globan
Hoić
Kunović
Kušek
Levkuš
Matko
Novoselec
Sente

Škec
Šumak
Vrbek

Batina donja - Brezice
Bartolin
Kadoić
Kantoci
Sećak
Uroić  Varga

Ratkovec
     
Borić
Drašić
Hanžić
Havoić
Herceg
Husinec
Jakopec
Jakopić
Jelačić
Mihićir = Posarić
Murić = Trstenjak
Papeš
Pavlinić
Pavljek
Petrač
Rihtarić
Šimon = Katić

Šušmak
Turek
Velja
Višek
Vodopić

Borkovec
Buđa
Ceboci
Podrocy
Đukez
Hleb
Juranić
Krušelj
Krušelj = Frančić
Kus
Kallay
Rosina
Parlaj


 

Je li možda vaše prezime među ovdje navedenima? Ako je, imate velike šanse otkriti pretke sve do 1683. godine...
rodoslovlje @ 10:42 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
srijeda, kolovoz 23, 2006

Jedan od prvih koraka pri istraživanju obiteljskog stabla nakon što saznate u kojoj župi su živjeli vaši preci, jest pregled crkvenih knjiga poznatih pod nazivom Stanje duša (Status Animarum). Još se nazivaju i staležnicima. Vođenje ovih knjiga propisano je Rimskim obrednikom (Rituale Romanum) iz 1614. godine, iz doba pape Pavla V. Budući da u početku primjena Rimskog obrednika nije bila obavezna, zapisi u staležnicima nemaju uniformni format, već ovise o osobi koja je podatke upisivala. Vođeni su iz pastoralnih razloga, kao evidencija o znanju katekizma, budući da su crkvene vlasti željele imati pregled nad vjerskim događanjima u župi. Često su se ti podaci koristili i za vojne evidencije (što je i razlog brojnim pogreškama na koje je moguće naići, o čemu ću također jednom prilikom). Najstariji staležnici u sjeverozapadnoj Hrvatskoj potječu s kraja 18. stoljeća.

Zapisi u staležnicima naročito su prikladni za istraživanje rodoslovlja, budući da se na jednoj stranici nalaze podaci o datumima rođenja (krštenja), vjenčanja i smrti gotovo svih članova jedne obitelji kroz više generacija (dvije, tri, ponekad i četiri). Ponekad su zapisivani i podaci o selidbama, udajama u drugu župu, pa čak i izvanbračnim vezama.

Status Animarum - ThumbnailKnjige staležnika su najčešće velikog formata, primjerice A3, podijeljena je na pojedina sela i dijelove župe, a u tim dijelovima jedna je stranica posvećena jednom kućanstvu. Prvi staležnici, sredinom 18. stoljeća, vođeni su deskriptivno, dok se stotinjak godina kasnije počinje uvoditi tablični prikaz, a često se podaci o jednoj obitelji upisuju na više stranica (naročito kad je pala smrtnost i obitelji bile velike). U sjeverozapadnoj Hrvatskoj, zapisi su vođeni na latinskom jeziku. Za identifikaciju svakog kućanstva zapisani su podaci o mjestu i kućnom broju kućanstva, imenu i prezimenu gospodara u kućanstvu i podaci o ostalim članovima obitelji i njihovom srodstvu s gospodarom, kao i o slugama u kućanstvu, ako ih je bilo (npr. kod plemićkih obitelji). Obiteljski odnosi zapisivani su najčešće na latinskom, mada se u nekim knjigama mogu naći i odnosi zapisani danas pomalo neobičnim hrvatskim jezikom. No, vokabular je jednostavan i lako se nauči - radi se o nekoliko često korištenih izraza.

Status Animarum - 19 st.Početkom 19. stoljeća uvodi se tablični prikaz, u knjigama su unaprijed tiskane tablice i nazivi stupaca, pa je dužnost osobe koja upisuje podatke samo da ih upiše na ispravno mjesto. Budući da je format bio unaprijed zadan, puno ih je lakše čitati nego deskriptivne. Svaki odrasli član kućanstva dobivao je oznaku - veliko slovo - koje je služilo za identifikaciju rodbinskih odnosa. Primjerice, par je dobio oznaku A. Njihova su djeca dobivala oznaku malog slova - u ovom primjeru malo a. Drugi par u kućanstvu dobio bi oznaku B, njihova djeca oznaku b, itd. S protokom vremena, kako bi se tko od djece vjenčao, uz prethodnu oznaku dobio bi novo, veliko slovo, npr. K i bilo bi dopisano ime osobe s kojom je vjenčan. Njihova bi djeca bila upisana pod malim slovom k. Kad bi netko umro, u odgovarajuću rubriku bio bi upisan datum smrti, a njegovo ime obično bi bilo prekriženo.

Ovakvi zapisi su neprocjenjiv izvor za rodoslove, pogotovo kad bi u nekom mjestu bilo više osoba s istim imenom i prezimenom. Dodatnu vrijednost imaju i u tome što sadrže podatke o događajima - tako su često evidentirane smrti na ratištima, koja nisu zapisana u maticama umrlih, budući da je smrt nastupila u drugoj župi. Posebno je zanimljivo to da, kad jednom pronađete gdje se nalazi staležnik koji vas zanima, za vrlo kratko vrijeme možete saznati sve o razvoju obitelji u razdoblju od pedesetak i više godina. Jasno, prvo treba savladati čitanje zapisa, ali to je toliko jednostavno da ne predstavlja neki veći napor.

Moj prvi susret sa staležnicima bio je u župnom uredu u Mariji Bistrici, kad sam u jednom danu saznao više od 150 godina povijesti razvoja obiteljskog imena. Najstariji staležnici bili su iz sredine 19. stoljeća. U Hrvatskom državnom arhivu mikrofilmirani su prvi staležnici iz Marije Bistrice, iz 1804. godine. Staležnici župe Zlatar postoje s kraja 18. stoljeća, nalaze se u Kaptolskom arhivu i još nisu mikrofilmirani. Radi se o 5 knjiga formata A3 ili užeg. Kasniji staležnici (19, 19/20. stoljeće i 1932. godina) mikrofilmirani su u HDA.
rodoslovlje @ 11:46 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, kolovoz 22, 2006

Kako početi s istraživanjem obiteljskog stabla? Kojim izvorima se služiti? Koje programe koristiti? Kako prikazati podatke? Što kad se iscrpe svi izvori?

Za početak, korisno je razgovarati sa starijim članovima obitelji - saznati imena i prezimena predaka, mjesta i godine rođenja i smrti. Ponekad ni ne treba postaviti pitanje - stariji ljudi će sami početi priču, nezgodno je samo da se često i ne sjećaju da su je već desetak puta ispričali, a vi je morate slušati još jednom. Naslušao sam se i ja istih priča, nešto je ostalo u sjećanju, ali sad mi je žao da bar jednom nisam snimio monolog djedovog brata, sestre, bake, prabake... Jer, kad tad ti izvori nestanu, sjećanja blijede, a bar danas nije teško trajno pohraniti takve priče. Stari dokumenti i slike također dobro dođu - stare zaključane škrinje, ladice, kutije - najbolje je i to digitalizirati. Kako? Jednom ću i o tome.

Iz tih priča obično nastane neko stabalce, najčešće priča kreće od pradjedova i prabaka, rijetko se djedovi i bake sjećaju svojih baka i djedova. No, to je sasvim dobra osnova za početak - znamo imena, prezimena (za žene se uvijek traži i djevojačko prezime, jasno), znamo odakle su, iz kojeg grada ili sela, župe. Moje početno stablo s mamine strane počelo je s prapradjedom Jankom i velikom većinom njegovih potomaka.

Drugi korak - informirati se o povijesti mjesta iz kojeg potječe obitelj, kojoj administrativnoj jedinici pripada, u kojoj se župi nalazilo ili se nalazi. U takvoj literaturi često se nađe pregršt podataka koji mogu uputiti na izvore koje treba istražiti. I opet moj primjer: Hitreci potječu iz okolice Zlatara, iz sela koje se zove Martinci. Negdje početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća administrativno je priključeno Zlataru, kako bi Zlatar bio priznat kao grad (što im je uspjelo tek nakon 1990.). Odličan izvor za Martince je knjiga o zlatarskoj župi - "Povijest župe Uznesenja Blažene Djevice Marije", autora Vjekoslava Noršića, iz 1942. godine, s dodatkom autora Zvonimira Kurečića iz 1994. U toj su knjizi navedeni izvori koji će kasnije poslužiti za istraživanje: matice krštenih, umrlih i vjenčanih koji se u zlatarskoj župi vode negdje od početka 18. stoljeća, dakle 300 godina.

No, prije istraživanja matica, dobro je pogledati još jedan skup crkvenih knjiga - Status Animarum (Stanje duša), poznat i pod nazivom Staležnik. Staležnici su vrlo zanimljive i korisne knjige, kako za pojedince koji u njima mogu naći povijest vlastite obitelji, tako i za istraživače demografije u pojedinoj župi. U njima su zapravo na poseban način zapisana rodoslovna stabla pojedinih obitelji unutar župe. Najstariji staležnici potječu s kraja 18. stoljeća, dok se one redovito vode nakon odluke biskupa Maksimilijana Vrhovca iz 1803. godine. Način zapisivanja podataka je vrlo specifičan i mislim da ću se time pozabaviti u sljedećem postu.

U komentaru na prethodni, uvodni post, streetx kaže da on zna tko su bili njegovi preci i ima u obiteljskom posjedu knjige i papire sve od 1712 godine. Pretpostavljam da hoće reći da ga sve ovo ne zanima. Streetx, ne znam odakle potječu tvoji preci i jesi li sam istraživao, no znaš li da postoje i stariji izvori, koji nisu matice? Koristeći jedan takav izvor, pronašao sam pretka po tatinoj liniji iz 1598. godine.

Toliko za ovaj put.
rodoslovlje @ 11:41 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
ponedjeljak, kolovoz 21, 2006

Znate li tko su vam bile bake i djedovi? Prabake i pradjedovi?

Pretpostavljam da svi znaju odgovor na prvo pitanje. Velika većina zna odgovor na drugo. No, koliko vas zna kako su se zvale vaše praprabake i prapradjedovi? Ako ne znate, a zanima vas, na pravom ste putu da zavirite u svijet rodoslovlja.

Zanimalo je to i mene. Još dok sam kao klinac živio kod bake i djeda, spominjalo se djedovih šestoro braće i sestara, kako su preci doselili iz Zlatara, kako je prapradjed Janko Hitrec radio na katastru u Zlataru i znao da jedna bogata neudata cura živi u Zlatar Bistrici i ima mnogo zemlje... Počeo sam postavljati pitanja - tko je Malčika, tko je teca Katučka, u kakvom su rodu kum Petar i moj djed... Rodbina je strpljivo odgovarala, a ja ponešto i upamtio. No, godine su prolazile, u 6 godina umrli su svi stari članovi obitelji i u staroj kući, sagrađenoj 1888, više nije bilo nikog. Ostali su albumi već požutjelih slika, nešto mlađe rodbine po okolnim mjestima i brdo sjećanja. I veliko zanimanje...

U zadnjih 6 godina povremenog istraživanja (ukupno nekih 6-7 tjedana) saznao sam imena predaka s mamine osam generacija, a s tatine strane unazad deset generacija. Saznao sam gotovo sve potomke pretka s tatine strane od početka 18. stoljeća, kao i dobar dio razvoja šire mamine obitelji od kraja 18. stoljeća naovamo - dakle unutar razdoblja od više od 200 godina.

No, sad znam više o povijesti razvoja obiteljskog imena (s obje strane), nego o današnjim živućim granama obiteljskog stabla. Ako ovaj blog zaživi, ako bude interesa kako za čitanje, tako i za pisanje, možda ovim putem pronađem i najsvježije grane, kojih još nemam u stablu.

Čemu sve to? Zašto trošiti vrijeme na prošlost? Ne smatram ovo trošenjem vremena - znatiželjan sam i volim otkrivati stvari, igrati se detektiva - u ovom slučaju paleodetektiva. Ovime samo ispunjavam znatiželju potaknutu u djetinjstvu. Zanima me tko su ti silni ljudi koji nose isto prezime na koje nailazim u telefonskom imeniku. Tko su rođaci koji se pojave niotkuda i traže uslugu. Imam li kakvo nasljedstvo za koje ne znam? I naravno, jesam li plemenitog roda? Hm, na ovo zadnje sam ustanovio gorku i okrutnu istinu - svi su moji bili pravi zagorski bokci.

Konačno, iz mog egocentričnog kutka svijeta, ja sam jedini razlog zbog kojeg su moji preci živjeli.

Kažu da je Lincoln jednom kazao da ga ne zanima tko su bili njegovi preci, nego što će biti s njim samim. Mene zanima i jedno i drugo.

A vas?
rodoslovlje @ 11:30 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
Google Analytics